Napisao: Kristofer P. Sloan
Snimio: Kenet Garet

Zersenaj Alemsaged ima dvoje dece. Jedno je mali Alula, koji najviše vremena provodi na majčinim rukama u udobnom bungalovu u Adis Abebi, glavnom gradu Etiopije. Druga beba je trogodišnjakinja, koja je 3,3 miliona godina provela u čvrstom peščaru, sve dok etiopski naučnik i njegov tim nisu otkrili njene ostatke i pažljivo ih iščeprkali iz kamena. Bilo je to dugotrajno i sporo ponovno rađanje deteta iz zore čovečanstva. Svi dosadašnji fosili dece iz tog vremena mogli bi stati u jednu dečju pelenu. Ovo novo otkriće nije samo najpotpuniji nalaz pradavnoga detenceta nego možda i najbolji fosil svoje vrste, Australopithecus afarensis. To je ista ona vrsta kojoj pripada znameniti fosil odrasle ženke nazvan Lusi, star 3,2 miliona godina, koji je pronađen 1974. godine. Za razliku od Lusi, dete ima prste, stopalo i čitav trup. "Ipak, najznačajnija razlika među njima je u tome", kaže Zersenaj "što dete ima i lice."

Ne veća od dinje, ta mala gomila kostiju mogla bi takođe biti dokaz ključnog događaja u evoluciji hominina (najnoviji naučni termin za bipedalne primate), početka dugotrajnog, nesamostalnog detinjstva za vreme kojega rastu naši veliki mozgovi. "Osim što je celovit, glavni značaj ovog nalaza je u tome što će rasvetliti način života i odrastanja svoje vrste", govori Bil Kimbel, stručnjak za A. afarensis i član istraživačke grupe. "Sada možemo započeti čitanje njene biografije."

Neobična je podudarnost u tome što je najstarija beba na svetu, koja je umrla još dok je bila odojče, svoj kratak životni vek provela u regiji zvanoj Dikika – što na lokalnom afarskom jeziku znači "bradavica", prema posebnom obliku jednog brda. To brdo se nalazi sa druge strane vijugave reke Avaš kod Hadara, lokaliteta u etiopskom Tektonskom jarku na kojem su bili pronađeni Lusini ostaci i fosili mnogih drugih hominina.

Biografija bebe iz Dikike je kratka, no evolucijski koraci koje je napravila ostavili su duboke i trajne posledice. Iako su dvonoštvo i veliki mozgovi imali visoku cenu, koju su uglavnom platile majke naše loze, te su se karakteristike na kraju sjedinile i prouzrokovale pametniju decu, koja će biti u stanju da vladaju tehnologijama, grade civilizacije i, naravno, istražuju vlastito poreklo.