Biomimetika

Biomimetika

Jednog vedrog letnjeg dana u februaru, Endru Parker, evolucioni biolog, klečao je u užarenom crvenom pesku australijske zabiti južno od Alis Springsa i gurkao desnu zadnju nogu bodljikave agame (Moloch horridus) u tanjirić s vodom. Manevar i nije bio toliko opasan kao što zvuči (jer, u doslovnom prevodu, njeno englesko ime glasi „bodljikavi đavo“): iako prekriven oštrim bodljama, gušter je u ramenima bio niži od dva centimetra i gledao je bojažljivo gore prema Parkeru, poput malecnog dinosaurusa koji je izgubio majku. Izgledao je ljupko s obzirom na svoju grubu okolinu, dom uznemirujuće velikog procenta najotrovnijih zmija na svetu, među kojima su kontinentalni taipan (Oxyuranus microlepidotus), koji može da ubije sto ljudi s 30 grama svog otrova, i pustinjska smrtonosna zmija (Acanthophis pyrrhus), čije ime samo za sebe već dovoljno govori. Okrutno je i samo okruženje u kojem vetar zviždi kroz stabla akacije (Acacia aneura) kao iz fena za kosu podešenog na najjače, a Sunce izgleda tri puta veće nego u umerenim pojasevima. Stalno valja imati na umu da je ovde, u najsušnijem delu najsušnijeg nastanjenog kontinenta na svetu, najvažnije imati dobar plan gde ćete pronaći sledeći gutljaj vode.

Bodljikava agama to zna, s prefinjenošću i sigurnošću koje su privukle Parkera više od bilo kakve pomisli na ujed zmije ili sunčanicu. „Vidi, vidi!“, uzviknuo je. „Leđa su joj potpuno mokra!“ Posle 30 sekundi, voda iz tanjirića se kao kroz fitilj popela uz gušterovu nogu i svetlucala po njegovoj bodljikavoj koži. Za nekoliko sledećih sekundi voda mu je dospela do usta i gušter je počeo da mljacka s očiglednim zadovoljstvom. Bilo je to, u suštini, pijenje stopalom. Uz nešto više vremena, bodljikava agama može taj isti čarobni trik da izvede i na parčetu vlažnog peska — što je u pustinji neuporediva životna prednost. Parker je ovamo došao upravo zato da otkrije kako ona to uspeva, ali ne iz čiste biološke radoznalosti, već s konkretnom namerom: napraviti uređaj po uzoru na bodljikavu agamu, koji će ljudima pomagati u crpljenju za život spasonosne vode u pustinjama…

Napisao: Tom Miler
Snimio: Robert Klark

Nastavak ove priče možete pročitati u
aprilskom (#18) broju časopisa National Geographic Srbija.

Srednja ocena: 3.00 od 5