Završna reč

Završna reč

Višegodišnji problem romskog nehigijenskog naselja kod beogradske „Gazele“, nasleđivan od jedne do druge gradske vlasti, nama u redakciji je bio pravi izazov. Nismo pouzdano znali šta će naši autori tamo zateći, a ni na kraj pameti nam nije bilo da će tekstopisca Draganu Nikoletić ujesti pas koji nikada nije vakcinisan ili da će fotografa Aleksandra Plavevskog gađati metalnim šipkama. Srećom, sve se dobro završilo i pred vama se, po sudu redakcije, našla jedna od najupečatljivijih lokalnih priča. Da bi avanture mojih saradnika imale happy end, moram da napomenem da su se na kraju pridružili jednom veselju u istom tom naselju.

Tradicionalno nomadski narod, bez svoje države, Romi su postali sinonim za veselje i muziku, dobrim delom i zbog toga što je usled nataloženih predrasuda danas teško razlučiti stvarnost od fikcije. Međutim, upliv Roma u srpsku kulturu je neporeciv. U izvesnom smislu Romi su sačuvali deo srpske tradicije usvajajući srpsku kulturu i prilagođavajući je svojim aršinima, deleći sa svojim srpskim zemljacima i dobro i zlo.

Danas je teško zamisliti bilo koje slavlje u Srbiji bez „cigana“, bilo ono u Vojvodini uz tiše tamburaše ili neko uz nešto glasnije „cigane trubače“. Guča je možda najbučniji dokaz pomešanosti srpske i romske tradicije. Moj izbor je, ipak, kralj romske muzike i, mogu da kažem, hroničar balkanskog patosa, nedavno preminuli Šaban Bajramović. U skladu s tim, moglo bi se reći da je Srbija u Šabanu imala svog Toma Vejtsa, čiji sam, verujem, jedan od najvećih fanova.

Romsko putešestvije, prema nekim izvorima, započinje u XI veku iz Radžastana, da bi u nešto izmenjenom obliku trajalo i dan-danas. Teritorije nisu osvajali ratovima, nego muzikom, što je priznao i veliki Franc List usvajajući „ciganske“ muzičke idiome u svom romantičarskom nadahnuću. Flamenko i Đango Rajnhard su teme za neki drugi, opširniji tekst. Koliko granice ili stalno stanište znače Romima, i kolika je „ciganska duša“, možda je najbolje opisano iza upečatljivih brčića Šabana Bajramovića u stihu: „Pitao sam malog puža da mi svoju kuću proda…“

Srednja ocena: 3.00 od 5