Indijski autoput

Indijski autoput

Novi superautoput koji povezuje četiri najveća indijska grada dovodi tradicionalnu i savremenu Indiju u opasnu blizinu.

Novi indijski državni autoput, delom napravljen od zdrobljenog kamenja i asfalta, delom popločan žutom ciglom nade (misli se na put popločan žutom ciglom u filmu Čarobnjak iz Oza, metafora za put u bolju budućnost, prim. ur. NG Srbija ), zavija kroz Bangalor dok strelovito preseca jug Indije, noseći „turbo“ nade milijarde ljudi između Arapskog mora i Bengalskog zaliva. U centru Bangalora točkovi zastaju pored lepo ukrašenog 15 metara visokog hinduističkog hrama gde ovdašnji sveštenik, R. L. Dikšit, srdačni omanji čovek s naočarima rožnatih okvira, svake večeri služi hinduistički ekvivalent službe uz ivičnjak. Njegova specijalnost je ritual puja, pomoću kojeg obasipa milošću boga Ganeša povorku novih vozila – automobila, kamiona, terenaca, motocikala i motornih rikši, te poneki bicikl ili zaprežna kola – čiji se vlasnici ni po koju cenu ne bi otisnuli na put bez blagoslova tog veselog četvororukog boga sa glavom slona koji donosi blagostanje i sreću, pogotovo mašinama i onima koji se upuštaju u nešto novo.

Menaka Šekaran, dvadesettrogodišnjakinja, računovođa u kompaniji koja uvozi fitnes opremu, čeka da gospodin Dikšit izvrši puju nad njenim metalik skuterom kupljenim tog popodneva. Menaka je vitka devojka sjajnih očiju, odevena poput hiljada mladih Indijki na motociklima: firmirane farmerke, tunika jarke boje, crne štikle i bela marama koja joj pokriva kosu, nos i usta.

Dok se sveštenik pomera niz dugu kolonu vozila, Menakin stariji brat Dana pali kokosov orah i tri puta obilazi oko skutera noseći u ruci kokos koji se dimi, a onda ga razbija u paramparčad o trotoar ispred skutera. Pod prednju gumu stavlja limun koji će Menaka pokušati da zgnječi kad krene – za srećan početak!

„Imate li vozačku dozvolu?“, pitam je.

„Ne, gospodine, nemam“, kikoće se. U tom trenutku pojavljuje se g. Dikšit i prebacuje venac žutog cveća oko upravljača na Menakinom skuteru. Prska motocikl svetom vodicom iz hrama boga Ganeša izgovarajući pri tom neku mantru iz hinduističkih Veda i završava tako što skuter spreda posipa mrvicama crvene kurkume, ekstraktom indijskog šafrana. Malo tog praha utrljava i na Menakino čelo.

U znak zahvalnosti Menaka mu pruža kesu sa bananama i kurkumu u prahu, a onda pali motor i dodaje gas. Nakratko izgleda kao da se zbunila i ne zna šta je gas a šta kočnica, a i teškom mukom održava ravnotežu pošto je skuter odgurnula sa stajne nožice i zgnječila onaj limun – što su Dana i drugi posmatrači propratili promuklim klicanjem. Srećan početak, mada izgleda kao da bi svakog časa mogla da se prevrne pred vozila koja jure ni dva metra pored nje. Ja uspaničeno grabim ručku upravljača.

„Imate li kacigu?“, vičem da nadglasam brektanje motora. Ona odmahuje glavom smešeći se veselo.

„Znate li da vozite motor?“

„Ne gospodine, ne baš“, dovikuje razdragano, „ali planiram da naučim!“

I onda kreće uz nagli trzaj i škripu guma. Dok Dana trči uz nju, zamalo da ga okrzne automobil u prolazu. Menaka dodaje gas i predaje se ludilu bangalorskog večernjeg saobraćajnog špica samo uz zaštitu boga Ganeša. Dok prolazi ispod ulične rasvete u daljini, mogu samo da razaznam kako joj teme poskakuje u vrtlogu Indije XXI veka, kao još jedna uskovitlana tačkica u pokretnoj reci svetlosti.

PUT POD MENAKINIM TOČKOVIMA je deonica Zlatne kvadrilaterale (ZK), potpuno novog autoputa, dužine 5846 kilometara, koji povezuje najmnogoljudnije indijske gradove: Delhi, Bombaj (Mumbaj), Madras (Čenaj) i Kalkutu (Kolkatu). Taj autoput je izgrađen u sklopu najvećeg i najambicioznijeg projekta izgradnje javne infrastrukture u istoriji Indije, a u središtu njegove misije je društveni inženjering: kao što je sistem američkih međudržavnih autoputeva mobilisao američko društvo omogućivši veću društvenu pokretljivost i posleratni ekonomski rast, tako se i Indija nada da će Zlatna kvadrilaterala ubaciti motor indijske ekonomije u petu brzinu, donoseći blagodeti ekonomskog procvata indijskih velegrada u osiromašena sela u kojima živi više od polovine stanovništva.

Napisao: Don Belt
Snimio: Ed Kaši

Nastavak ove priče možete pročitati u
oktobarskom (#24) broju časopisa National Geographic Srbija.

Srednja ocena: 3.00 od 5