Gazirane kulture

Gazirane kulture

Refrescos na španskom, mashroob ghazi na arapskom, kele na kineskom: Svet ima mnoge reči, i neutoljivu žeđ, za gaziranim bezalkoholnim pićima. Od 1997. godine potrošnja po glavi stanovnika se u Istočnoj Evropi gotovo udvostručila. Tokom 2008. godine, Koka-kola je evidentirala prodaju bezalkoholnih gaziranih pića u oko 200 zemalja. Svetska recesija je, kako kaže organizacija koja prati rad ove industrije, Zenith International, samo dovela do toga da se proizvođači oslanjaju na promotivne ponude i pokušavaju sa jeftinim oglasima na društvenim mrežama.

Ali neki su kiseli i pored sve ove slasti. Stručnjak za gojaznost iz Sjedinjenih Država, Dejvid Ludvig, agresivni marketing u zemljama u razvoju – gde su ljudi skloni tome da jedu više i manje se kreću dok su uspešni – naziva „duboko neodgovornim. To je vreme najvećeg rizika za srčana oboljenja, dijabetes i gojaznost.“

Dok takvo mišljenje postaje popularno, u mestima kao što su Njujork i Rumunija razmišljaju o porezu na zašećerena pića. Ostali se protive, govoreći da nametanje poreza za samo jedan proizvod nije rešenje; promovisanje zdravog načina života i pića sa nula kalorija jeste. Mehurići za glavu?

Na slici
Omiljeni japanski gazirani voćni sok, Ramune, prodaje se u jedinstvenoj boci.

Napisao: Džeremi Berlin
Fotografija: Rebeka Hejl

Srednja ocena: 3.00 od 5