Malo severno i zapadno od olujnog južnog vrha Grenlanda, na strmoj padini povrh jednog fjorda posutog ledenim bregovima, koji je prvi istražio Erik Riđobradi pre više od hiljadu godina, bujaju neke hortikulturne anomalije: niski travnjaci kentaki plave trave, nešto rabarbare, nekoliko stabala smreke, topole, jele i vrbe. One se nalaze u gradiću Kakortok, na 60° 43’ severne geografske širine, u dvorištu Keneta Hega, na oko 650 kilometara južno od Arktičkog kruga.
„Sinoć je bilo mraza“, kaže Heg dok u toplo julsko jutro šetamo po njegovom dvorištu, razgledajući biljke dok nas komarci istražuju. Pod jarkim suncem, ispod nas safirnoplavim sjajem blista kakortokska luka. Mali ledeni breg – otprilike veličine gradskog autobusa – pluta udaljen nekoliko metara od gradskog pristaništa. Vedro ofarbane kuće sa drvenom oplatom, sagrađene od drveta uvezenog iz Evrope, raštrkane su blizu golih granitnih brda, koja se poput nekakvog amfiteatra nadvijaju nad lukom.
Heg, snažno građen čovek riđkastoplave kose i potkresane brade – lako bi mogao da glumi vikinga –agronom je i bivši glavni savetnik u Grenladskom ministarstvu poljoprivrede. Njegova porodica živi u Kakortoku više od 200 godina. Zaustavivši se na kraju dvorišta, Heg se spušta na kolena i zaviruje pod beli plastični pokrivač koji štiti repu posađenu prošlog meseca.
„Vau! Ovo je prosto neverovatno!“ kaže, široko se osmehujući. Lišće repe izgleda zdravo i zeleno. „Nisam je obilazio tri ili četiri nedelje; uopšte nisam navodnjavao baštu ove godine. Samo padavine i topljenje snega. Ovo je čudesno. Možemo odmah da je vadimo, bez problema.“
Rano sazrevanje repe početkom leta i nije neka velika stvar. Ali, u državi čijih je oko 80 procenata zemlje prekriveno ledenim pokrivačem debelim i do 3,5 kilometara i gde neki ljudi nikada nisu dodirnuli stablo, ovo je izuzetno važna stvar. Grenland se zagreva dvostruko brže od većeg dela sveta. Satelitska merenja pokazuju da se njegov ogromni ledeni pokrivač, koji sadrži skoro 7 procenata sveže vode na svetu, povlači oko 200 kubnih kilometara svake godine. Otapanje leda ubrzava zagrevanje – novoizloženi okean i zemlja apsorbuju sunčevu svetlost koju je led nekada odbijao u svemir. Ukoliko se u predstojećim vekovima celokupni grenlandski led otopi, nivo mora će porasti više od 7 metara, plaveći obale širom planete.
Pa ipak, na samom Grenlandu briga zbog klimatskih promena često biva zasenjena velikim očekivanjima. Za sada se grenlandska samouprava, zavisna od Danske, još uvek u velikoj meri oslanja na svog bivšeg kolonijalnog vladara. Svake godine Danska upumpava 620 miliona dolara u anemičnu grenlandsku privredu – što iznosi više od 11.000 dolara po svakom Grenlanđaninu. Ali arktičko otapanje je već omogućilo pristup nafti, gasu i rudnim bogatstvima, koji bi Grenlandu mogli da pruže toliko željenu finansijsku i političku nezavisnost. Procenjuje se da se u grenlandskim priobalnim vodama nalazi isto toliko nafte koliko sadrži polovina naftnih polja u Severnom moru. Više temperature omogućavaju dužu sezonu za uzgoj useva na pedesetak grenlandskih farmi, a možda i smanjenje uvoza hrane od koje je Grenland dosad bio potpuno zavisan. Ovih dana ponekad izgleda kao da cela zemlja zadržava dah u iščekivanju da vidi da li će se „ozelenjavanje Zelene zemlje“, tako često najavljivano u međunarodnoj štampi, zaista i dogoditi.
Napisao: Tim Folger
Snimio: Piter Esik
Nastavak ove priče možete pročitati u
junskom (#44) broju časopisa National Geographic Srbija.
Jako dobra priča koja nam je u ovom broju došla ni manje ni više, nego sa posebno lijepog i nestvarnog Grenlanda.Kad sam završio sa čitanjem ovog članka, krivo mi je bilo, jer htio sam još da uživam čitajući, i gledajući predivne fotografije sa ovog još uvjek neukroćenog, ili vrlo malo ukroćenog dijela naše planete.
Radi se o „komadiću“ zemlje ukupne površine od 2.166.086 km², kojeg ćemo kako vrijeme bude odmicalo nažalost il na radost sve više i gledati na tv, čitati ,i slušati još što god o ovom još uvjek nama ljudima slabo poznatome ostrvu.Nažalost, prije da će biti ovo prvo, Grenland će sve više postajati glavna tema naših vijesti, „neuobičajnih pojava“ a sve kao cijena ljudskoj gluposti, koju već odavno, al sada polako vidljivo priroda naplaćuje.
Dok sam čitao o Grenlandu, sve mi je više u oči „upadala“ često spominjana riječ u ovom teksu – ozelenjavanje – a to je inače nešto što me podsjeća na radost, proljeće, ljeto, bujnost života i sl., al kad pročitam da se to dešava na Grenlandu onda to nije za radost, led nestaju tamo gdje oduvjek bio, brodovi počinju ploviti gdje nikad nisu dosad,velika prirodna bogatstva ovog ostrva počinju sve više da se „razgolićuju“ pred najmodernijim mašinama koje samo čekaju da budu uključene i eksploatacija može da počne – nafta, gas, minerali, razno razna rudna bogatstva počeće nesmetanom brzinom da se smanjuju, dokle, to niko ne zna, valjda do nekog drugog Grenlanda, na koji po svemu sudeći nećemo još dugo čekati.
Mislim da je ozelenjavanje Grenlanda nešto što je pogubno po to ostrvo ( mada nužno i ne mora da znači ), njegovu ljepotu, a postaće samo dubok dzep za sasicu ljudi, raznih korporacija, magnata… koji u svemu tome vide profit.No, možda ima i druga priča, možda je zapravo sve ovo sa otopljavanjem Grenlanda samo nešto normalno ( a biće da jeste ) jedan ciklus koji je morao doći, i koji je već ko zna koliko puta u životu ovog planeta se desio, ali nama niko nije ostavio validni dokument, papir, bilo kakvu ostavštvinu koja bi to mogla potvrditi, pa eto mi sad se prvi susrećemo sa time, i onda nam to djeluje čudno, zapanjujuće…i svakako naopako.Možda i priroda sama ima svoju računicu, svoj metabolizam, pa kad se negdje nešto topi, sigurno to nekako priroda nadomjesti negdje obrazovanjem leda, ili možda i priroda vidi koliko smo glupi, pa nam otkriva taj komadić zemlje da nam pruzi još to malo izvora energije koje nam toliko fale, a kojih da nema, ko zna šta bi bilo na zemlji – ratovi, glad, borba za svaki komad zemlje i sl.
Kako bilo da bilo, vidjećemo, jedno je sigurno, za Grenland ćemo tek početi da saznajemo, puno je toga tu zanimljivog, što geografski gledano, prirodno, ali i politički ( Inuti vs Danska ) jer čisto sumnjam, da kako se ovaj led bude topio, nafta sve više otkrivala da tu „šapu“ svoju neće staviti „čuveni borci“ za demokratiju i ljudska prava,koja misle da je ljudsko pravo sve od zemlje oduzeti što se može, a kad i toga nestane, onda ide faza otimačine i svima poznatih stvari.
Pohvala redakciji NG Srbija na ovoj priči u junskom broju, nadam se da će priča o Grenlandu još biti,jer njegovo vrijeme jedno prolazi ali drugo dolazi,pa tako u svijetlu naslova priče ( Promenljivi Grenland ) reći ću da je ovo početak kad njegovo lice više neće biti promenljivo, već novo lice koje je mozda i u dalekoj proslosti bilo takvo, ali nama je nepoznato.Naravno, pohvala i autoru ove priče Timu Folgeru, kome je ovo, kako u časopisu i piše, prvenac za NG,pa mu ja želi mda ans još obraduje u budućnosti dobrim člancima a Piter Esik dobrim fotografijama.
Pozdrav svima, posebno redakciji NG Srbija!!!!
Malinić Dragan
[Odgovori]