Najveća nalazišta nafte Sjedinjenih Država, otkrivena poslednjih decenija, nalaze se u dubinama Meksičkog zaliva – jednom od najopasnijih mesta za bušenje na planeti.
Jednog vrelog junskog dana u Houmi u Luizijani, lokalne kancelarije „Britiš petroleuma“ – a koje su sada Komandni centar za saniranje posledica incidenta na naftnom postrojenju „Dipvoter horajzon“ – prepune su ozbiljnih užurbanih ljudi i žena u prslucima živih boja. Vrhunski menadžeri „Britiš petroleuma“ i njihovi savetnici su u belim, tim za podršku u narandžastim, a savezni i državni službenici ministarstva za zaštitu životne sredine nose plave prsluke. Izveštači nose ljubičaste prsluke da bi ljudi iz „Britiš petroleuma“ zaduženi za odnose s javnošću mogli da ih lako uoče. Sa zidova najveće „sobe za ratne operacije“, ogromni video ekrani svetlucaju od mapa na kojima su lokacije gde je izlivena nafta i položaji plovila tamo poslatih radi saniranja posledica.
Mark Ploen, sedokosi zamenik komandira ovih operacija, ima na sebi beli prsluk. Veteran iz tridesetogodišnjeg ratovanja sa izlivanjima nafte, Ploen kao savetnik pomaže da se raščiste katastrofe širom sveta, od Aljaske do delte Nigera. Sada se nalazi okružen ljudima sa kojima je pre dve decenije radio sanirajući posledice izlivanja nafte sa tankera „Ekson Valdez“ na Aljasci.
Osamdeset kilometara od obale, na morskom dnu hiljadu šeststo metara ispod površine, „Britiš petroleumova“ bušotina Makondo bljuje svaka četiri dana količinu nafte jednaku izlivanju sa tankera „Ekson Valdez“. Krajem aprila, eksplozija naftnog izvora pretvorila je „Dipvoter horajzon“, jednu od najnaprednijih platformi za bušenje na svetu, u gomilu ugljenisanog i izuvijanog metala na dnu mora. Ova industrija se ponašala kao da se takva katastrofa nikada neće dogoditi. A tako su se ponašali i njeni nadzornici. U Meksičkom zalivu se nije dogodilo ništa slično još od 1979. godine, kada je u plitkim vodama zaliva Kampeče eksplodirala meksička bušotina Ikstok I. Tehnologija za bušenje je od tada postala tako dobra, a potražnja za naftom tako velika da su se naftne kompanije prihvatale posla van kontinentalnog grebena u sve dubljim vodama.
Služba za upravljanje mineralima (MMS), savezna agencija koja je nadzirala bušenje u moru, tvrdila je da su šanse da dođe do eksplozije manje od jedan odsto, a čak i ako do nje dođe, neće iscuriti mnogo nafte. Ploen je rekao: „Veliki izlivi su postali retkost, sve dok se nije dogodio ovaj.“
U zgradi u Houmi više od hiljadu ljudi pokušava da organizuje čišćenje veće od svih koje je svet video do sada. Još na desetine hiljada ljudi nalazi se napolju. Šetaju plažama u belim zaštitnim odelima „Tajvek“, pomno pregledaju vode iz aviona i helikoptera, bore se protiv mrlje koja se širi čistačima, ribarskim brodovima sa promenjenom namenom i obiljem hemijskih raspršivača. Mala armada se brzo kreće morem nafte oko mesta koje Ploen zove jednostavno „izvor“. Sa broda sa opremom za bušenje „Diskaverer Enterprajz“ dopire zaglušujuća tutnjava dok sagoreva razbuktali metan uhvaćen iz pomahnitale bušotine. Vatra je bukti i iz druge platforme, Ku 4000, gde gore nafta i gas prikupljeni sa zasebnog voda priključenog na upropašćeni sistem za sprečavanje eksplozije. Nedaleko odatle, dva ribarska broda koja vuku ogradu za kontrolisano sagorevanje nafte spaljuju naftu sakupljenu na površini, stvarajući zakrivljeni plameni zid i stub masnog, crnog dima koji se uzdiže. Već su potrošene milijarde dolara. Ali, milioni barela niskosumporne sirove nafte još uvek poput zmija gmižu ka barijernim ostrvima, močvarama i plažama Meksičkog zaliva.
Vode ovog zaliva dublje od 300 metara su relativno nova granica za naftaše i jedno od najtežih mesta za bušenje na planeti. Morsko dno se spušta od blagih padina kontinentalnog grebena ka zbrkanom terenu basena i nečega nalik planinskim vencima, sa dubokim kanjonima, okeanskim grebenima i aktivnim vulkanima koji izbacuju blato, visokim 150 metara. Više od 2.000 barela nafte dnevno iscuri kroz raštrkane prirodne otvore. Ali profitabilne naslage leže duboko zakopane, često ispod slojeva soli koji se pomeraju i koji su podložni podvodnim zemljotresima. Temperature na morskom dnu su blizu tačke smrzavanja, dok rezervoari sa naftom mogu da dostignu i 200oC. Oni su nalik vrelim, promućkanim bocama sa gaziranim pićem koje samo čekaju da neko otvori zatvarač. Džepovi eksplozivnog gasa metana i metan-hidrata, smrznuti ali nestabilni, vrebaju iz taloga, povećavajući rizik od eksplozije.
Nastavak ove priče možete pročitati u
oktobarskom (#48) broju časopisa National Geographic Srbija.
Napisao: Džoel Born, Mlađi
Fotografije: Džoel Sartore i Tajron Tarner
Kako je u svim izvještajima navedeno, ovo je treći ozbiljni incident u SAD-u, u kojem učestvuje British Petroleum, u zadnjih pet godina. Isti ti izvještaji prikazali su o kakvim fatalnim poslijedicama se radi, a manje – više svi elektronski a i printani mediji u prvi plan su istakli poslijedice finansijske prirode, o tim ogromnim sumama novca koje su utrošene…i sl. No, svi ti mediji na kraju nisu jasno pokazali odgovorne, i prave uzroke ovih, kao i svih ranijih, nažalost, vjerovatno i svih buduih incidenata koji su porjeklom sa zapada. To je jasno iskazano i u ovom broju NG-a, a jasno se personifikuje u riječima američkog predsjednika B. Obame, gdje se uvjek svaki problem, incident i sl nevolja koja se desi u SAD-u, onda „velikim“ riječima i govorima ( i naravno uz pomoć medijske mašinerije ) prezentuje kao globalni problem, i nešto što svi bi trebali , da slikovito kažem, ponesemo na svojim plećima, dok redovno, u svakoj nevolji koja dolazi sa drugih meridijana, još ako su to ona područja na koje „branioci ljudskih prava“ odavno imaju svoj pik, e onda se to prikazuje kao problem tih zajednica, njihova nekooperativnost, i ono što najviše bode oči i uši, a to je fraza – poslijedica tamošnjeg sistema ( a pod ovim terminom sistema svašta se može i ubrojiti, ili na vrijeme neko suspendovati, da bi opet poput keca u rukavu to opet bilo, jel te ubrojano… ).
E sad, da li se igdje iko pita , il piše, pa jel i ova katastrofa i zločin prema prirodi, koji kako vidimo imat će brojne teške implikacije po stanovništvo Meksičkog zaliva, njihove porodične obrte, poslove, ekonomiju…i sl, zapravo isto poslijedica tamošnjeg sistema, odnosno kapitalizma?
Naravno da ne, jer to onda nije u „dobrom duhu“ opet nekih drugih istrošenih fraza, tipa, dobrosusjedski odnosi, opet razno raznih oblika kooperativnosti , i zapravo vi onda brzo dobijata etiketu nekog remetilačkog faktora u bilo kojem smislu. Prvo što je stavljeno u fokus ove katastrofe, jeste bilo nabrajanje gubitaka, dakako finansijskih, o tome ko će koliko novčano ispaštati, ko je će to sve kompanije, trustovi loše poslovati, i koliko je to, zapravo, u ciframa. Tek onda se došlo do navođenja pravih poslijedica po okolne prirodne rezervate, more, zivot u njemu, ljude, ukupno stanovništvo koje naseljava obale Meksičkog zaliva, njihove živote, njihovu kućnu ekonomiju, nemogućnost daljneg ribolova….zatim se, kao rezultat bijesa tih ljudi, kako bi ona bila dijelimično umirena, našlo par žrtvenih jagnjadi, ili tih tzv. sitnih riba, koje će, po principu nekakve odgovornosti biti osudjeni….. kroz par mjeseci prašina će se sleći, British Petroleum će i dalje bušiti, mnoge druge kompanije će nastaviti to da rade a suština zapravo neće biti kazana. Ovo je dragi moji kapitalizam, u svom njegovom sjaju, naftnih mrlja, i uopšte ugrožavanja života na našem planetu. Da ne budem patetičan, neću napisati sada da naftu ne treba bušiti, ili da kažem da naftu samo buše kapitalisti, ne, ali to se sve izvodi ne pod geslom bušimo da bi svi koristili, nego bušimo da bi se bogati još više bogatili a siromasi još više osiromasili, i još na sve to, te radnje se izvode brzopleto, jer vrijeme je novac, pa kao poslijedica toga imate razno razne katastrofe. Ljut sam, jer sviju zaprepaste slike, poput ovih što su dolazile iz zaliva, ali tek kad se dese, ali o tome se ranije ne govori, ne razmislja, kapitaliste s vrha piramide niko ne kontroliše, pa tako tek sada, kada se desio izliv nafte saznajemo da je Britiš Petroleum štedio na betonu pri pravljenju platforme, da je već ranije nekoliko njegovih postrojenja puknulo…i sl, zapravo, ironija je da smo mi, ljudi na planeti, a prije svega priroda, platili cijenu da se to sazna – naime, da ova platforma nije pukla, sve bi bilo ok, Britiš Petroleum, ali i mnogi drugi pumpaši nafte širom svijeta bi bile jedne uspiješne firme, kolektivi….. sve med i mlijeko.
Žalostno je ovo vrijeme, oni koji se pozivaju na pravdu, na zaštite prirode, oni koji su najglasniji, i koji poslije ove katastrofe pozivaju odgovorne, zapravo to i sami jesu, ili još bolje rečeno, oni su samo sudionici jednog procesa, jednog potrošačkog društva, nečega što samo loše može po svijet da se završi, a to je – kapitalizama. To i oni sami znaju, pa u zadnje godine čujemo njihovu novu maksimu – kapitalizam ljudskog duha, znači pravo spinovanje, i igra riječi je na sceni, naravno, potpomognuta medijskom mašinerijom, istim medijima koji se sjete samo po koju riječ lošu o kapitalizmu reći tek kad se dese neke loše stvari, poput ove, ali i to se radi perfidno, stidljivo, pa kao što napisah na početku, tada često čujemo sa tih medija i od glavešina svijeta, ovo je problem svih nas, globalni problem, što zaista i jeste notorna istina, ali, ponavljam, to od tih istih ljudi ne postaje, kad da istina dolazi sa drugih meridijana svijeta, pa se tako npr, požari u Rusiji tretiraju kao katastrofa i to pazite, ne po ljude koje je požar zahvatio, nego zamislite, po emitovanje ugljika u atmosferu, a pri tome se ne pominju oni najveći zagađivači, oni koji ugovor iz Kyota ne žele ni da pogledaju a kamoli da se obavežu, a prema drugim zemljama, kao u tom slučaju Rusije, se ponašaju kao da je u pitanju zemlja koja eto je luda, pa se bavi proizvodnjom požara, ili npr Kina, ona često ima kritike povodom gradjenja brane Tri klanca, to šteti prirodi, to nije u skladu sa ovim onim, ( što i jeste tačno ), ali molim vas, gdje su ti bajni pametnjakovići bili samo 50 godina ranije, da ne pričam o jednom vijeku unazad, kada su njihove zemlje pregradjivali rijeke, iskorištavali svoje potencijale i sl. Neka se sjete kakve su njihove zemlje nekad bile.
I da zaključim, suština jeste licemjerje moćnika, istih onih koji su naredili bušenje ove nafte u Meksičkom zalivu, licemjerje zapada, SAD-a prije svega, koji svoje probleme i katastrofe žele svijetu prezentovati kao i njihove, što bi i bilo normalno da je to iskreno, ali nije, jer takve iste katastrofe, ako one dolaze iz Kine, Rusije, Brazila, Indije, Turske, Irana, Iraka, predstavljaju kao njihovu nesposobnost i kao alibi za svoje ( imperijalne ) drastične akcije i mjere, u cilju tobože, popravljanja situacije. I da se na zaboravi na kraju reći nešto važno – prije pet dana vlada SAD-a je odlučila da ukine moratorijum da bušenje i vadjenje nafte iz Meksičkog zaliva, ista ona vlada koja je prije samo par mjeseci taj moratprijum uvela kao dio folklora o tzv borbi i zabrinutosti za ljude, za prirodu obala, i podmorja Meksičkog zaliva.
I sve bi vas na kraju pitao, zamislite kako bi se ti isti licemjerji ponjeli i njihovi mediji takodje, da je ova katastrofa bila npr na obala Žutog mora, ili negdje u Sibiru, ili na obala Atlantika uz obale Brazila, ili na Sredozemlju uz obale Libije, i još na sve to da su te zemlje ukinule kroz samo par mjeseci moratorijum na bušenje, odgovor svi znamo, nadam se barem, no to je tako, ko ne zna, još jednom Dobro došli u kapitalizam, ili kako se to u novo vrijeme često kaže ( po novoj usvojenoj svjetskoj terminologiji ) u kapitalizam sa ljudskim likom, a nije ni važno, zar suština nije ista?
Pozdrav svima na forumu, redakciji NG Srbija !!!
Svako dobro želim !!!!
[Odgovori]
Katastrofe kao sto je izlivanje nafte u Meksickom zalivu cak su i za Sjedinjene Drzave veliki problem koji moraju platiti visokom cenom.Ljudski nemar moze u buducnosti dovesti do izazazivanja jos vecih ekoloskih katastrofa koje ce na ekonomskom planu pogadjati drzave sa znatno manjim ekonomijama.Zelim da istaknem da nas ljudske aktivnosti u svakom pogledu vode ka sve vecim „katastrofama“.Za ovaj problem je srecom nadjeno resenje ali kako i kada cemo uspeti da pronadjemo trajno resenje za globalno zagrevanje i klimatske promene?Ljudi moraju da shvate da su ovi pojmovi kljucni za bezbednu buducnost svoje dece.Ako im mi sada to ne obezbedimo,ko ce onda posle?Klimatske promene se nalaze na dvadesetom mestu globalnih prioriteta(treba da udju medju prvih 5).Sve dok ljudsko drustvo ne shvati da je ujedinjenje u cilju postizanja sopstvenog prosperiteta jedini izlaz iz ovakvih situacija,nikada se nece nasi resenje za predstojecu klimatsku krizu i ekstremne promene klime koje tek predstoje.
Zato se nadam da ce u bliskoj buducnosti doci do promene u covekovom ophodjenju prema zivotnoj sredini.
[Odgovori]