Na obodu čuvenog trga Zokalo u Meksiko Sitiju, uz ruševinu astečke svete piramide Templo Major, otkriveni su ostaci životinje – možda psa ili vuka. Uginula je pre 500 godina i ležala je u raki obloženoj kamenom, dubokoj dva i po metra. Ova životinja verovatno nije imala ni ime ni vlasnika. Ipak, anonimno psoliko stvorenje je očigledno nekome nešto značilo. Imalo je ogrlicu sa perlama od žada i čepove od tirkiza u ušima. Oko nožnih zglobova grivne sa zvončićima od čistog zlata.
Ekipa arheologa, predvođena Leonardom Lopesom Luhanom, otkrila je takozvanog aristo-psa u leto 2008. godine, dve godine posle početka iskopavanja započetog kada je tokom gradnje temelja za novu zgradu pronađen jedan upečatljiv predmet. Reč je o pravougaonom monolitu teškom 12 tona, od ružičastog andezita, raspuklom na četiri velika bloka, koji na sebi ima hipnotički, jezivi prikaz boginje zemlje Tlaltekutli – astečki simbol ciklusa života i smrti, koja čuči dok se porađa i pri tome pije sopstvenu krv i proždire svoj porod. To je treći pljosnati astečki monolit slučajno pronađen u blizini Templo Majora, uz Sunčev kamen od crnog bazalta, težak 24 tone (iskopan 1790. godine), i disk boginje Meseca Kojolšauki, težak 8 tona (iskopan 1978. godine).
Posle višegodišnjeg mukotrpnog iskopavanja Lopes Luhan i njegov tim otkrili su u dubokoj jami pored monolita neke od najegzotičnijih astečkih ponuda bogovima. Kad su uklonili štukovanu ploču sa površine trga, istraživači su našli 21 žrtveni nož od belog kremena, obojen u crveno – zube i desni astečkog čudovišta iz zemlje, usta široko razjapljenih da progutaju mrtve. Dublje su kopali i našli zamotuljak umotan u lišće agave. U njemu je bila zbirka žrtvenih šila od kostiju jaguara, kojima su astečki sveštenici prolivali sopstvenu krv kao poklon bogovima. Uz šila su nađene poluge od kopala – svešteničkog tamjana, još jednog duhovnog prečistača. Šila i tamjan su bili brižljivo složeni unutar ovog zamotuljka, zajedno sa ptičjim perima i perlama od žada.
Na Lopesovo iznenađenje, nekoliko metara ispod zamotuljka ležala je druga žrtvena ponuda, ovog puta u kamenoj kutiji. Unutra su bili skeleti dva sura orla – simbola sunca – sa telima okrenutim ka zapadu. Orlove je okruživalo 27 žrtvenih noževa, od kojih je 24 bilo ukrašeno krznenim i drugim navlakama, poput krpenih lutaka, tako da predstavljaju božanstva povezana sa zalaskom sunca. Do prošlog januara, ova ekipa je otkrila ukupno šest žrtvenih ponuda u oknu – poslednju sedam metara ispod nivoa ulice, keramičku teglu ispunjenu sa 310 perlica od nefrita, čepova za uši i figurina. Svi iskopani predmeti bili su očigledno razmešteni po određenoj logici, u skladu sa celokupnom kosmologijom astečkog carstva.
Tek u dnu druge kutije sa žrtvenim ponudama Lopes Luhan je naišao na raskošno ukrašenu životinju. Bila je prekrivena ostacima morskih školjki, slatkovodnih dagnji, rakova i puževa – ostacima stvorenja koja su ovamo doneta iz Meksičkog zaliva i sa obala Atlantskog i Tihog okeana. Lopes Luhan je znao da, po astečkoj kosmologiji, ovaj kolaž ukazuje na prvi nivo podzemnog sveta u kome pas služi kao vodič duši svog gospodara preko opasne reke.
Nastavak ove priče možete pročitati u
novembarskom (#49) broju časopisa National Geographic Srbija.
Napisao: Robert Drejper
Snimili: Kenet Garet i Hesus Lopes
Ja mislim da je njihova kultura veoma razvijena.Imali su astronomiju i slozenu matamatiku.Ovo je odlican clanak o njima
[Odgovori]
Prvo, sve pohvale za novi broj NG Srbija, teme su izvanredne, to je ono što se i očekuje od žutih korica.
Što se tiče Asteka, i poslednjih otkrića vezanih za njihovu kulturu, mišljenja sam da ponovo imamo na sceni neku vrstu, pa najblaže rečeno, predstavljanja nevjerodostojne slike o njihovoj kulturi i životu. Naravno, kad ovo pišem, ne mislim na pisca ove priče o Astecima u novom broju NG-a. Prvo, rekao bih da sam po pitanju arheologije laik, ova tema me više zainteresovala jer volim istoriju, i ranije sam već nešto, što i u NG, što i u drugim medijima čitao o raznim kulturama, ne samo Asteka, nego i Maja, Inka, tako da i ono što ću napisati je više neko moje razmišljanje ili kont o tim kulturama, i načinu kako se oni danas prezentuju, prije svega kroz brojne dokumentarne filmove koja imamo priliku susresti na brojnim kanalima, počev i od NG kanala, i mnogih drugih…..
Naime, u priči vidimo razmišljanja brojnih stručnjaka iz oblasti arheologije, istorije, religije, koji govore o životu Asteka, za vjerovati je ljudima da barataju istorijskim faktima, činjenicama, ali stičem dojam, i mislim da nisam u krivu, ako kažem da mnogo se akcenat stavlja na tu neku preveliku „borbenost“ koju su ti svi narodi područja Latinske Amerike njegovali, mislim tu na žrtvovanja, osvajanja, iskorištavanja drugih – redovno onih slabijih i sl…. i ono što mi je najviše krivo, jeste da takva slika i percepcija o kulturi Asteka, ali i Maja, Inka…. ponajviše dolazi sa zapada, pa se onda pitam nekad, šta sam u školi učio, pa čekajte, ajde da vidimo kakvo je to bilo vrijeme 15. i 16. vijeka u tadašnjoj „bajnoj“ i „prosperitetnoj“ Evropi. Zar i tu prosperitet nije bio temeljen na istom onom na čemu su je temeljeli i carstva širom Latinske Amerike, ali i generalno, cijelog svijeta, gdje god su carstva postojala, a to je – ratovi, lomače, giljotine, inkvizicije, vrlo brzo se zaboravlja da je inkvizicija bila ustanova Rimokatoličke crkve tokom srednjeg vijeka, sa svojim izvorištem već u 13. vjeku, gdje jedna od najozoglašenijih unutar mnogih inkvizicija je bila ona tzv Španska inkvizicija. Podsjećam to je bilo već u 13. vjeku, znači tvrdnja o nekakvom ekskluzivnom nasilju naroda tadašnje mezoamerike ne da ne stoji, već je i budalasta, i za cilj ima da opravda teror, nasilje… i sve ono što te grozne radnje podrazumjevaju, a koje su zapravo dobrim dijelom dolazile sa zapada, razno raznim brodovima, galijama….a cilj koji je bio, i svrha tih dolazaka jeste prisvajanje tudjih dobara, tudje zemlje, bogatstava, resursa prirodnih, a sve zarad održanja istih tih koji takvo zlo čine.
Ne bi da važem čije je zlo bilo veće, i ne bi da budem krivo protumačen, u smislu opravdanja bilo kakvog nasilja ijednog naroda ili carstva, ali elementarna logika mi govori da ako nije veće onda je zasigurno zlo konkvistadora strahovitije jer ipak radi se o tome da oni, pazite, idu preko okeana da bi porobili narode, uzeli im bogatsva, opljačkala, poubijali, a s druge strane Asteci to rade u svom okruženju. Šta želim reći ? Ne opravdavajući zločine Asteka, mišljenja sam i uvjerenja da ono što su počinili Španski konkvistadori – koje slobodno možemo nazvati jednim fragmentom Španske inkvizicije sa područjem djelovanja u Latinskoj Americi – je puno stravičnije, jer su doprinjeli razarnju tih kultura a sve u ime nečega, čemu i danas mnoga zla zapadu valja prepisati, a to je – imperijalizam, koji nikada nije ni prestajao već je samo imao svoje faze preoblikovanja, mjenjanja formata, adaptacije na nove uslove u svijetu, a ciljevi su ostali isti, blaga i resurse širom planete prilagoditi njihovoj nezajažljivoj potrebi za profitom. Jer, u neku ruku, gledano logički, ratovi susjednih carstava i mogu da se shvate, ajde rećemo, blizu su jedno drugom, interesi se sukobljavaju, kao što i jeste slučaj sa Astecima, i drugim mezoameričkim carstvima, ali ovdje Španci rade puno teži zločin, prešavši na drugu stranu okeana, u drugi mentalitet i druga podneblja kulture i onda tu rade razno razne strahote, to je strašno, i o tome mnogi trebaju da pišu, da govore, jer istina ovako ostaje nepotpuna. Mislim da je otac arheologa Lopesa Luhana, Afredo Lopes fino rekao : “ Nije u pitanju nasilništvo nekog naroda, već čitavog doba „, a dodao bi da ova njegova rečenica i danas je, nažalost, primenjljiva.
O tom današnjem nasilništvu, rekao bih, apsolutno nema ništa novog, samo su nove tehnologije sa kojima su ljudi ovladali, nema više galija, brodova od drveta, sad imamo nosače aviona, razno razne tipove helikoptera, borbenih i letećih lovaca, danas zapravo imamo opet zapad, koji kako sam napisao ranije, svoju formu imerijalizma je prilagodio novom dobu, i mislim da je ovo definitivno vrijeme kada se glupost ruga razumu, u tom i takvom svijetu živimo već vjekovima, a to u jeku globalizacije sada postaje tako očito, i ogoljeno da to svako vidi, pa se pitam da i o nama, narodima ovih prostora, kroz koji vjek neće pisati kao o izgubljenoj kulturi, kao o nekakvim divljacima, koje kad neko i bude čitao, može samo da pogrešno zaključi, pa svijeti i nije nešto izgubio kad su takvi poludivlji narodi nestali. To je ono što zapad svojim instrumentarijem, medijima, filmovima koji onda postaju dokumentarci radi, vrše falsifikovanje prošlosti da bi oslobodili sebi puteve imperijalne budućnosti. Možda ovo sve što pišem nekome će zazvučati smiješno, prenapuhano, al eto, neka svako na pet minuta razmisli o ratovima, o milijunima gladnih i žednih, i nek se zapita jeli to normalno u 21. vijeku, vijeku „krasnih“ tehnologija, koje ljude ostavljaju gladnim i žednim, da bi sutra, kad ti isti izumru, o njima pisali feljtone, proglašavali ih poludivljim i sl…
Jedina zamjerka gospodinu Drejperu, pri pisanju teksta o Astecima, jeste što ne spominje se termin konkvistadori, ama baš nigdje, već vješto se podvaljuje termin osvajači, što, da tako kažem, i u nekakvoj gradaciji sile, postaje i blaže i u neku ruku legitimno, a nije, već se radi o čistoj manipulaciji istorijskim faktima.
Pozdrav svima na forumu, redakciji NG Srbija !!!
Svako dobro želim !!!!
[Odgovori]